Svaka kriza ujedno je i prilika za nametanje političke agende

21 Svibanj 2020

Kada je 5. ožujka ministar zdravstva Vili Beroš potpisao odluku o proglašavanju opasnosti od epidemije koronavirusom, hrvatska javnost s nestrpljenjem je svaki dan iščekivala nove podatke koje je krizni stožer iznosio na konferencijama za medije. Ipak, je li se iza kulisa kuhalo nešto sasvim drugo?

Da bismo shvatili što se točno dogodilo iza kulisa valja se kratko vratiti u prva istraživanja o utjecaju medija na primatelje poruke koja djelovanje medijskih sadržaja na publiku opisuju kao čarobni metak (magic bullet) ili potkožnu iglu (hypodermic needle). Publika se pritom shvaćala kao pasivan primatelj, a mediji su na nju djelovali poput potkožne igle, izravno im inicirajući svoje zamisli i poruke, i tako presudno oblikujući njihove stavove, mišljenje i ponašanje. Kada su hrvatski politički akteri sa sigurnošću utvrdili da je javnost u potpunosti pod utjecajem potkožne igle svih medija, mogli su započeti s najvažnijim ciljem – pretvoriti krizu u priliku za nametanje agende, odnosno u održavanje parlamentarnih izbora tek nekoliko mjeseci nakon službenog proglašavanja opasnosti od epidemije, odnosno 5. srpnja.

Pogledajmo, sada, iz komunikacijske perspektive kako pretvoriti krizu u priliku za nametanje agende. Osnovna pretpostavka teorije dnevnog reda (agenda setting theory) jest da mediji građanima kroz proces predstavljanja dnevnog reda sugeriraju o čemu da misle. Najjednostavniji istraživački nacrt ove teorije sastoji se od analize medijske i javne agende te njihove korelacije. Analizom medijske agende analizira se sadržaj medija koje publike prate kao i istaknutost određene teme, dok se analiza javne agende provodi anketom, obično na reprezentativnom uzorku građana, postavljanjem inačice pitanja „Koji je najvažniji problem s kojim se zemlja danas suočava?“.

Stoga je jednostavnom analizom medijske i javne agende, HDZ-u bilo razvidno da mu obje agende idu u korist za ostvarenje postavljenih ciljeva – žurni izlazak na parlamentarne izbore. Koronavirus u javnoj je agendi postao najvažniji problem s kojim se zemlja suočava, dok se, istodobno, u medijskoj agendi krizni stožer pozicionira kao spasitelj nacije pa se odnos između ove dvije agende jednostavno može opisati dobro znanim narodnim pojmom „ruka ruku mije“.

Hegemonijom nad javnom i medijskom agendom, HDZ je uspješno iskoristio krizu kao priliku da se stereotipno prometne kao junak koji vodi državu u pravom smjeru, a narod će kao i uvijek biti stado ovaca koje treba vođu u stereotipnom liku junaka. Međutim, ono što je HDZ potpuno promašio jest precizan timing jer javna i medijska agenda u potpunosti padaju u vodu ukoliko je timing promašen. HDZ je požurivanjem parlamentarnih izbora sam sebi podmetnuo nogu. Do 5. srpnja ionako se više nitko neće baviti već iscrpljenom temom koronavirusa, a, osim toga, narod se lakše nahrani lošim, a ne dobrim vijestima. Čini se da je ovog puta HDZ-u promaknulo pravilo Good news is no news.  

Piše: Mirela Polić

Pratite nas

Prijavite se na naš newsletter!

Entuzijazmom i profesionalnošću stvaramo pravi put u komunikaciji onih koji VODE, onih koji INSPIRIRAJU, onih koji su spremni biti USPJEŠNI.